Odgovornost za kulturu građenja
Korisnost, postojanost i ljepota. Za ove su klasične principe umjetnosti građenja prije svih zaduženi arhitekti, ali također i investitori i političari koji su odgovorni za dobru arhitekturu, unutrašnje uređenje, krajobrazno oblikovanje i urbanizam.

U najznačajnija svjedočanstva ljudske povijesti spadaju sačuvani primjeri arhitekture tijekom šest tisućljeća. Od prapočetka arhitekture u Mezopotamiji i Egiptu preko građevnih oblika u antičkoj grčkoj i Rimu, u Aziji i Americi do građevina srednjeg vijeka, renesanse i baroka.
Društveni i politički razvoj, religije, napredak u znanosti i tehnici, raspoloživi građevni materijali, promjene ukusa, preuzimanje tuđih kultura i mnogi drugi različiti utjecaji određivali su građevne stilove pojedinih razdoblja.

Usprkos različitih građevnih znanja većina značajnih građevina približila se trima osnovnim principima graditeljske umjetnosti - arhitekture koje je izrekao rimski arhitekt Vitruvije prije 2000 godina u svojem djelu "De architectura": upotrebljivost, postojanost i ljepota.
Usporedbom građevina lako je utvrditi da se idealna predodžba korisnosti i ljepote mijenjala tijekom vremena, ali to ne umanjuje trajnu aktualnost ovih osnovnih principa.
Arhitektura, uz tehničku i oblikovnu, ima i socijalnu dimenziju: ona je dio neposrednog okoliša svakog čovjeka, sveprisutna je te time utječe na raspoloženje i prosudbu pojedinačnoga općeg. Stoga je zahtjev za kvalitetom stanovanja i dobrog oblikovanja izgrađenoga okoliša bezvremenski i opravdan.
Čovjek mora stajati u žarištu arhitekture; ona je uvijek ogledalo društvenih i životnih uvjeta.
Tim društvenim uvjetovanostima treba također pribrojiti i obzirnost prema okolišu, štedljivo raspolaganje zemljištem, kao i očuvanje postojećih građevnih vrijednosti.Odgovornost za dobru arhitekturu, skladno oblikovanje pejzaža i planiranje gradova leži na svim sudionicima građenja, prije svega na političarima, investitorima i projektantima.Političari su odgovorni jer putem zakona, razvojnih programa i inicijalnih građevnih programa stvaraju okvire za gradbeno djelovanje. Investitori - privatni i javni - jer naposljetku u okviru svojih građevnih prava sami odlučuju što, kako i tko će projektirati i graditi.
Samo arhitekt pored tehničkih i organizacijskih nudi i oblikovne sposobnosti, a istovremeno je povjerenik investitora, javnosti i zaštite okoliša.

Dobra je arhitektura više od pukog sređivanja funkcija, a vodi se i drugim kriterijima osim novcem i vremenom. Arhitekti zato, kao i političari i investitori, snose posebnu odgovornost za naš izgrađeni okoliš.
U statutima europskih parlamenata, ne bez temelja, kaže se o arhitektima: "Arhitektura je od javnog interesa, a kvaliteta je izgrađenog okoliša za dobrobit ljudi od najvećeg značenja. Zadatak je arhitekta skrbiti o ovoj kvaliteti."


Arhitekt - povjerenik i savjetnik investitora
Arhitekti jamče kao povjerenici investitora njihov utjecaj u svakoj fazi projektiranja i građenja, čuvaju ih od pogrešnih odluka i štite ih od iskorištavanja. Neovisnost arhitekata je pretpostavka za objektivnu kontrolu kvalitete.

Jednoznačno odvajanje projektiranja od izvedbe, kao i neovisnost projektanta od izvođačkih tvrtki, vrhovni je princip u djelovanju arhitekata.Tvrdnja se zasniva na uvjerenju da se najviša moguća kvaliteta može jamčiti samo neovisnim projektiranjem i vođenjem gradnje.Uostalom, takva podjela zadataka pokazala se uspješnom i u mnogim drugim područjima, sve do demokratske organiziranosti države.
Slobodni arhitekt nije samo naručeni i honorirani projektant, on je također savjetodavac i povjerenik investitora, kojem on stavlja na raspolaganje sva svoja znanja stečena školovanjem i iskustvom.
On ugrađuje investitorove želje u projekt, izrađuje izvorna rješenja građevnog zadatka, priprema izbor izvođača i brine se o gradnji do samoga njenog završetka.On jamči osobni utjecaj investitora u svakoj fazi provedbe projekta, štiti njegove interese u svakom smislu, štiti ga od pogrešnih odluka i čuva ga od iskorištavanja.

Samo je arhitekt nadležan prikazati investitoru sve građevne mogućnosti koje dolaze u obzir. To vrijedi također i za unutarnje uređenje, pejzažno uređenje i urbanizam.
Poduzetnik koji istovremeno nudi projekt i izvedbu, reklamira se jamčenjem fiksnih cijena, kao i "projektom i izvedbom iz jedne ruke". Ta tvrdnja "projekt i izvedba iz jedne ruke" čini se praktičnom i ekonomskom, ali je ipak u pravilu pogrešna. Fiksna cijena ne jamči automatski i najpovoljnije rješenje. Točno pridržavanje troškova gradnje moći će mnogo detaljnije i sigurnije utvrditi arhitekti, kada se pojedina troškovnička rješenja podastru prije početaka gradnje, a pojedini se građevni radovi nude kao fiksna cijena. Samo tako će natječaj na tržištu građevnih radova biti najpovoljnije iskorišten za investitora.
Kada investitor ima projekt i izvedbu "iz jedne ruke", ne gubi samo velik dio svojih mogućnosti utjecaja, nego se mora zbog sukoba interesa odreći objektivnog savjetovanja. Tako, nasuprot neovisnom arhitektu, građevinskom je poduzetniku (koji također projektira) na prvom mjestu njegova dobit, a oblikovni i kvalitativni kriteriji su u drugom planu. Povjeravanje projektiranja i izvedbe jednom te istom poduzetniku ide uvijek na teret investitora.

Nasuprot tome, neovisni arhitekt uzima u obzir, pored nesumnjivo važnih pitanja isplativosti, također funkcionalne, oblikovne i socijalne aspekte. Samo u zajedničkom, punom povjerenja radu s arhitektom - projektantom i savjetnikom, neovisnom od izvođačke tvrtke, može investitor optimalno ostvariti svoje želje. Također, objektivnu kontrolu kvalitete može jamčiti samo arhitekt.
I ne posljednje: građenje bez neovisnog arhitekta ni u kom slučaju nije troškovno povoljnije.
I građevni poduzetnik projektira ili naručuje projektiranje, ali se tada troškovi uključuju u fiksnu cijenu, a neovisni arhitekt objavljuje svoj honorar javno. Generalni izvođač koji i projektira, neće zbog toga graditi povoljnije jer će on od početka u svoju fiksnu cijenu uračunati u dodatni rizik.

Kvalificirana naobrazba i jasna jamstvena pravila nude investitoru sigurnost
Široka i intenzivna naobrazba jamče visoku stručnost arhitekata. Daljnjom dodatnom izobrazbom, izmjenom iskustava, praćenjem stručne literature i sudjelovanjem na arhitektonskim natječajima arhitekti su u svakom času informirani o stanju razvoja tehnike i umjetnosti

Nazivi " ovlašteni arhitekt", " ovlašteni arhitekt unutrašnjeg uređenja", " ovlašteni krajobrazni arhitekt", " ovlašteni arhitekt urbanist" zaštićeni su zakonom (Zakonom o hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu, NN 47/98.). Ovim se nazivima smiju koristiti samo oni koji su upisani na odgovarajuće liste u Komori. Pretpostavke za upis su dokazi o završenom studiju na odgovarajućoj visokoj školi i trogodišnje iskustvo u praksi. Projektantski i graditeljski postupci zahtijevaju široko obuhvatna tehnička znanja, dotičući također i mnogobrojne druge znanstvene discipline. Samo odgovarajuće široka naobrazba arhitekta jamči traženu kvalifikaciju. Zbog toga je arhitekt dužan stalno se dalje obrazovati kako bi u svako doba bio informiran o aktualnom stanju tehnike i znanosti. To se postiže seminarima i ostalim oblicima daljnjeg obrazovanja, razmjenom iskustava, stalnim praćenjem stručne literature i sudjelovanjem na arhitektonskim natječajima. Graditeljskim postupcima mogu u određenim okolnostima nastati znatne štete. Arhitekt jamči za sve svoje projektantske i nadzorne pogreške. On je za te slučajeve obvezatno osiguran. Jasna pravna regulativa, kao i obvezatno osiguranje arhitekta znače za investitora dodatnu sigurnost. Investitor se zbog toga ne mora bojati da će arhitekt moći izbjeći svoje obveze stečajem, što kod građevinskih poduzetnika nije rijedak slučaj.

Na vrh stranice

stranice 1 | 2